Porodica i mediji: Previše televizije?

Nedavno je zabrinuta majka izrazila sumnju i pitala nas: „Godinama nismo imali televizor, a sada kada smo ga kupili, brinem se da moj muž i deca previše gledaju televiziju. Sedenje ispred televizijskog ekrana mi se čini nezdravim. Imate li neki savet?“

Zapravo, pitanje ove brižne majke otvara nekoliko tema, a sve su veoma važne za nas kao hrišćane i roditelje. Zabrinutost medija usredsređena je na nekoliko oblasti. Jedno je sadržaj, drugo vremenski faktor, a treće način na koji se mediji infiltriraju u naše živote i remete porodične odnose. Razgovaraćemo o ovim oblastima, a zatim – kao i uvek – prepustiti odluku i teške izbore svakom pojedincu.

Sadržaji koje nudi televizija toliko su raznoliki da je teško izvući sveobuhvatan zaključak. Svakom ko gleda uzorak bilo kog televizijskog programa odmah je jasno da se seksualni sadržaji, nasilje i moralno veoma sumnjive situacije stalno serviraju, na veoma uzbudljiv i otvoren način. Naravno, dostupni su i dokumentarni, edukativni i informativni programi, ali ih treba pažljivo tražiti i birati. Ubrzani način vizuelnog prikaza savremene televizije prelazi sa jedne slike na drugu, što za posledicu ima skraćivanje sposobnosti fokusiranja i opšte pažnje današnje omladine. Ono što hranimo očima utiče na naš mozak, a nedavna istraživanja o sposobnostima mozga sugerišu da se nove neuronske veze i mreže grade u skladu sa načinom na koji hranimo mozak.

Vreme provedeno ispred televizora povezuje se sa porastom gojaznosti, zbog neaktivnosti i sindroma „kese krompira na kauču”. Anders Grøntved i Frank B. Hu su napisali članak, objavljeno 15. juna 2011. u naučnom časopisu Journal of the American Medical Association, sugerišući direktnu linearnu vezu između dijabetesa tipa 2, fatalnih srčanih udara i opšte stope mortaliteta — sa vremenom provedenim u svakodnevnom gledanju televizije. Faktor nije samo neaktivnost, već i hrana koja se jede u prevelikim količinama tokom gledanja programa i obično sadrži visok nivo masti, soli i kalorija.

Procenjuje se da ljudi u nekim zemljama provode otprilike četrdeset do pedeset odsto svog slobodnog vremena gledajući televiziju. To znači da je gledanje televizije treća najčešća aktivnost za većinu ljudi, odmah nakon posla i spavanja. Takve brojke nam govore da ljudi u Evropi i Australiji gledaju televiziju oko tri i po do četiri sata dnevno, i da se u Sjedinjenim Državama prosečan broj sati procenjuje na pet sati dnevno.

Treća oblast zabrinutosti – iako smo sigurni da ih ima mnogo više – je poremećaj porodičnih odnosa. Toliko muškaraca i žena su postali „e-pustinjaci“ (elektronski pustinjaci), živeći u izolaciji – sa katastrofalnim posledicama po njihove odnose.

Najjača zaštitna mera protiv rizičnih ponašanja povezanih sa zloupotrebom droga i samoponižavajućim aktivnostima je izgradnja jakih odnosa poverenja sa našom decom. Koliko je mladih uskraćeno za ove veze zbog svojih roditelja koji se odaju surfanju internetom ili gledanju omiljenih televizijskih programa? Neka deca su postavljena da „vegetiraju” ispred „kutije za idiote” – zamene dadilje.

Uzalud je gunđati protiv moderne tehnologije; mnogo je važnije ovladati njime i iskoristiti njegove pozitivne potencijale, izbegavajući pritom njegove zamke.

Preporučujemo da veoma pažljivo birate sadržaje, da ograničite vreme gledanja televizije i da planirate i provedete prijatno porodično druženje. Ovo ne samo da će smanjiti rizik od gojaznosti, već će i podstaći smislene odnose koji će doneti doživotne blagoslove za vas i vašu porodicu.

Urbanizacija društva dovela je do većeg oslanjanja na televiziju i internet. Teškoća zarade i plaćanja tehnologije koja stalno napreduje uvukla je mnoge od nas u trku i takmičenje u nabavci najnovijih uređaja ili mobilnih telefona. Verovatno bi trebalo da imamo „elektronsko zamračenje“ svaki dan, odvajajući posvećeno i neprikosnoveno vreme za porodicu.

Majka je u pravu što je zabrinuta, ali porodica mora zajedno da donosi odluke i da se odmori od televizije (i interneta) i da to vreme bude najdragocenije i najlepše doba dana.

Allan R. Handisides i Peter N. Landless

Objavljeno pod Roditelji i deca | Ostavite komentar

Tri najznačajnije činjenice koje srećni parovi praktikuju

Dr. sc. Guy Winch, jedan od vodećih svetskih bračnih psihoterapeuta, utvrdio je da se srećni parovi razlikuju od nesrećnih po tri ključne činjenice koje neguju. To su:

 Empatija

Kada smo dugo u nekom odnosu skloni smo već unapred da pretpostavljamo šta druga osoba misli ili oseća. Takvo verovanje, da možemo „čitati misli druge osobe“, pogrešno je i štetno, što odavno pokazuju brojna istraživanja. Empatija je sposobnost razumevanja osećaja i psiholoških doživljaja drugih. Ona znači osetiti kako situacija izgleda iz perspektive druge osobe, kao da smo „u njezinim cipelama“. Empatija je bitna veština u međuljudskim odnosima uopšteno i oni koji je neguju, imaju kvalitetnije odnose s drugim ljudima.

 Emocionalno prihvatanje

Emocionalno prihvatanje je nešto za čim žudi svaki čovek. Svi želimo osećati da smo prihvaćeni, a posebno nam je to važno pred onima pred kojima smo se emocionalno ogolili, otkrili, pokazali. Kad smo uzrujani, ranjeni, ljuti ili frustrirani želimo da druga osoba shvati kako se osećamo, da uhvati smisao našega emocionalnog stanja i pokaže prihvatanje. Prihvatanje emocija druge osobe vrlo je često magična komponenta, koja trenutno smanjuje intenzitet osećaja i olakšava komunikaciju. Empatija i emocionalno prihvaćanje tesno su povezani.

 Ljubaznost i uvažavanje

Parovi u dugotrajnim vezama jako zanemaruju važnost ljubaznosti u komunikaciji i malih gestova uvažavanja prema partneru. Topla poruka, ton kojim se javimo na telefon, priprema omiljenog jela, zagrljaj – sve su to mali dnevni gestovi koje zaboravimo negovati kroz vreme, a koji daju odnosu toplinu i pozitivnost te smanjuju tenzije i stres. Srećni parovi bez iznimke neguju ovu važnu komponentu.

Objavljeno pod Saveti supružnicima | Ostavite komentar

Potrebna ili ne – priprema za brak?

Potrebna ili ne – priprema za brak?

Objavljeno pod Predbračno savetovanje | Ostavite komentar

Kako ostvariti bračni odnosni komfor

U braku trenutak dobija smisao uz trajanje. Bez prošlosti i budućnosti bračni odnos je iluzija, gubi privlačnost, smanjuje uživanje, pretvara se u razočaranje, depresiju i očajanje. Bez trenutka bračni odnos je također iluzija, u kojoj se ne susreću stvarni bračni partneri nego njihova sećanja i neostvarena očekivanja. Samo zajedno, prošlost, trenutak i budućnost osiguravaju bračni vremenski komfor.

Bez sličnosti i različitosti bračni odnosi umiru. Gube dinamiku i pretvaraju se u dosadu, prazninu, zamor. Bez različitosti se pretvara u međusobno imitiranje, a bez sličnosti u bračni »mimo-odnos«. Sličnost garantuje susret, a različitost ga održava. Njihova ravnoteža čini bračni odnos zdravim, zadovoljnim, interesantnim, privlačnim. Zajedno osiguravaju sadržajni komfor braka.

Bez uživanja ali i odricanja bračni odnos odumire. Naizmeničnost radost i neugodnost sprečava osjećaj zasićenja, bežanje, običnost, sivu svakodnevnost i isključivo ispunjavanje obveza u braku. Povremeno odricanje je pripremanje za nešto novo, bolje, kvalitetnije i ugodnije. Odričemo se trenutnog užitka i odgađamo ga za povoljnije vreme i prikladnije mesto, kako bi bio još intenzivniji, kvalitetniji i bolji. Zajedno osiguravaju emocionalni bračni komfor.

Braku treba uzbudljivo stimulisanje i sigurno stabilizovanje. Samo stimulisanje razara, a samo stabilizovanje ograničava bračni odnos i pretvara ga u monotono i dosadno mrtvilo. Zajedno omogućuju da odnos bude autentičan, stvaran, autonoman, s izvorom energija u sebi, mogućnošću obnavljanja i unutraünjom dinamikom. Samo zajedno osiguravaju dinaminki bračni komfor.

Bez distance bračna blizina se pretvara u fuziju. Stvarnu bračnu blizinu omogućuje minimum distance. Bez distance, sačuvane individualnosti i razlike blizina je opasna, ugrožava, onemogućuje zadovoljavajući odnos i postaje parazitska simbioza, mrtvo jedinstvo, nepodnošljiva uniformisanost, statički konformizam. Zajedno osiguravaju prostorni bračni komfor.

U braku se ne može izdržati bez vremenskog, emocionalnog, dinamičnog, prostornog sadržajnog komfora!

U braku mora biti i udobno. Sačuvani svaki za sebe bračni partneri su u stanju razvijati kvalitetno bračno zajedništvo, a to je nemoguće bez opisanih obilježja bračnoga odnosnog komfora.

 

Objavljeno pod Saveti supružnicima | Ostavite komentar

Brak zahteva da se bračni odnos održava

Brak zahteva da se bračni odnos održava

U neodržavanim bračnim odnosima bračni se partneri ubrzo počinju osećati neslobodno, ugroženo pa čak i prisilno. U njima bračnog partnera jedva podnosimo. Sve nelagodno pokušava se potisnuti u podsvesno. Dominira međusobno optuživanje.
Održavani bračni odnosi su svakodnevno slobodno potvrđivani uz međusobno uvažavanje i slobodno prihvatanje bračnog partnera. U njima se mnogo manje potiskuje. Podsvesno se u otvorenom i iskrenom dijalogu većim delom osveštava.Bračni odnosi, bilo održavani bilo neodržavani, utiču na odnose unutar porodice u pozitivnom ili negativnom smislu. Njihove emocije i sadržaji međusobno se isprepleću, premeštaju i prožimaju.
Postoji tendencija bračnih odnosa prema neredu i nepravilnostima. Sami po sebi oni postaju lošiji kada se na njima ne radi. Tek radom na njima i na sebi možemo ih učiniti i održati boljima. Bez uloženog napora i ličnog angažmana oba bračna partnera brak postaje sve lošiji, a uz napor i aktivnu saradnju bračnih partnera sve bolji. Neodržavani bračni odnos sam po sebi odumire. „U neodržavanom i odumrlom bračnom odnosu samo je 10% međusobnog događanja prepoznato, neskrivano, svesno, a 90% ostaje neprepoznato, prikriveno i potisnuto u nesvesno.“
Kvalitetni bračni odnosi održavaju bračno zajedništvo, čuvaju lični integritet partnera, osiguravaju saradnju partnera, olakšavaju njihovo sporazumevanje. Nekvalitetni bračni odnosi onemogućuju bračno zajedništvo, ugrožavaju lični integritet partnera, otežavaju njihovu saradnju, sprečavaju njihovo sporazumevanje. Kvalitetni bračni odnosi su slobodni, uvažavajući, komforni, iskreni, a nekvalitetni su prisilni, ugrožavajući, nekomforni, neiskreni.
Trajanje braka ovisi o kvaliteti međusobnih odnosa bračnih partnera. Hoće li oni biti kvalitetni ili nekvalitetni, ne ovisi o nekakvoj sudbini, okolnostima života, sreći ili nesreći nego pre svega o angažovanosti bračnih partnera na njihovom održavanju. To je posao koji moraju oni sami odraditi. To se ne može završiti u određeno vreme nego mora trajati dokle traje i sam brak. Svaki brak sam po sebi ide uvek u lošiju varijantu a tek aktivnim zalaganjem oba partnera u stanju je trajati dugo, pa i doživotno. Treba razlikovati bračno zajedništvo i bračnu instituciju. Bračna institucija bez kvalitetnog bračnog zajedništva može se lako pretvoriti u bračnu nesnošljivu zajednicu.Takav brak ima sve manje šansi da preživi kao sačuvani brak. Tu se negde nalaze značajni razlozi tolikog broja rastava.

Objavljeno pod Saveti supružnicima | Ostavite komentar

Brak u kojem se sluša, govori, prima i daje!

Brak u kojem se sluša, govori, prima i daje!

To je brak u kojem se razgovara, razmišlja i sluša uz ravnopravnost i međusobno uvažavanje bračnih partnera. Uočavaju se i naglašavaju pozitivna obeležja. Traže se primerena rešenja. Sve se uključuje i dodaje, a ne isključuje i ne negira. Poštuje se komunikacijski komfor. Dominiraju opisi i hipoteze, otvoreni, neutralni i cirkularni pristup. Koriste se ja-rečenice. Razgovara se o svom razgovoru. Neguje se međusobno nadovezivanje u dijalog.

Ne postavljaju se obična, očekivana, već sto puta postavljena ista pitanja koja ne dovode do promena, ali niti neprimereno neobična koja izazivaju ćutanje, blokiraju reagovanja, nego primereno neobična koja podstiču reagovanje i saradnju, neočekivana ali ne silovita, cirkularna pitanja različitosti i sličnosti u vezi s bračnim odnosima.

Reflektirajući bračni partner sluša, razmišlja i saopštava svoja razmišljanja. Koristi »i-i« rečenice, neguje ravnopravnost, traži pozitivno i korisno kod partnera. Proveravanjem svojih pretpostavki dolazi do međusobnog razumevanja. Traži, daje i prima povratne informacije. Razgovara o razgovoru, postavlja cirkularna pitanja. Usmeren je prema sadašnjosti i budućnosti. Vodi dijalog.

Ne reflektirajući bračni partner ne sluša, u sebi razmišlja, to ne saopštava. Isključiv je. Vodi »ili-ili« razgovor. Koristi pozicijski autoritet. Kod bračnog partnera traži samo negativno i pogrešno. Nudi neupotrebljiva, utopistička rešenja. Generalizirano tvrdi, dijagnosticira i etiketira. Svoja mišljenja, pretpostavke smatra očitim činjenicama. Ne traži, ne daje niti prima povratne informacije. Izbjegava razgovor o svom razgovoru. Postavlja direktna i optužujuća pitanja. Zaokupljen je prošlošću, a manje sadašnjošću i budućnošću. Stalno prekida i menja teme razgovora. Bračnom partneru drži monologe.

Komunikacija je osnovna veština bračnog preživljavanja. Mogli bismo kazati da je ćutljivi brak zapravo mrtav brak. To je brak s »unutrašnjim otkazom« jednog ili oba bračna partnera. To je potisnuta i prećutna rastava uz nastavljanja, spoljašnjeg, formalnog institucionalnog braka. To je često prikriveni bračni pakao ili bračni raj samo za susede i okolinu. Kvalitetna komunikacija je preduslov kvalitetnog i živog braka.

 

Objavljeno pod Saveti supružnicima | Ostavite komentar

Brak iz biblijske perspektive

Vikanje u braku deluje ponižavajuće

Da li ste ikada vikali na psa? Dok ste vikali na njega mogli ste zapaziti kako se povlači od straha, kao da će uskoro biti udaren? Ton kojim izgovaramo reči, podjednako je važan, ako ne i važniji od onoga šta smo rekli. Na primer, reči “volim te“ mogu imati sasvim drugačije značenje ako su izgovorene upitnim tonom, podrugljivo ili vikanjem.
U Efescima, 5. poglavlju, pre nego što je posavetovao bračne drugove koliko je važno da muževi vole svoje žene kao što ih i Hristos voli, i žene da budu poslušne svojim muževima, Pavle komentariše zdravu atmosferu u domu. On govori da bračni drugovi trebaju biti ispunjeni Duhom Svetim i da trebaju govoriti jedno drugom u psalmima, himnama i duhovnim pesmama i da budu zahvalni Bogu na svemu.
Rodovi Svetoga Duha su ljubav, radost, mir, strpljenje, ljubaznost, dobrota, vernost, blagost, samosavladavanje. Nijedan od ovih rodova se ne mogu razviti ako bračni drugovi viču jedan na drugoga. Umesto toga, kada imate nešto važno da prenesete, snizite svoj glas, molite Boga da vam pomogne da to kažete u mirnom duhu. Nasmešite se i staloženo kažite šta vam je na umu. Kada to uradite na taj način, biće to muzika za uši vašeg muža ili žene i uzdići će njegov ili njen duh. Ako nam se ipak desilo da smo zbog umora, iscrpljenosti ili posebnog psihičkog stanja vikali, skupimo hrabrosti i molimo za oproštaj. Zašto? Zato što vikanje uvek izaziva osećaj ponižavanja kod onoga na koga se viče. Bračni drugovi ne bi smeli nikada zaboraviti da se u jeziku krije velika snaga delotvorne moći na dobro ili zlo.
„Tako je i jezik maleni ud, a koliku samo štetu može nanijeti. Velku šumu može zapaliti jedna iskrica. Jezik je poput plamena. Pun je zloće i truje svaki dio tijela. A jezik se zapaljuje od samog pakla i može naše živote pretvoriti u goruću buktinju uništenja i propasti.“ (Jakovljeva poslanica 3,5.6.) (Novi Zavjet živim riječima)

 

Objavljeno pod Saveti supružnicima | Ostavite komentar

Neki činioci koji određuju kvalitet bračnog odnosa

(Brak iz psihološke perspektive)

 Neki činioci koji određuju kvalitet bračnog odnosa 

Preduslovi  kvalitetnog braka jesu prihvatanje međusobne različitosti, osveštavanje zajedničkog nesvesnoga, praktikovanje bračnog dijaloga, konkretno izražavanje osećaja, obostrana odgovornost za ponašanje i osećanje u braku, osećaj slobode, međusobno uvažavanje i prihvatanje te međusobna iskrenost.

Nema kvalitetnog braka bez prihvatanja međusobne različitosti. Samo različiti uz sačuvanu individualnost i autonomiju u stanju su održati svoj bračni odnos na duže vrijeme, pa i doživotno. Međusobno prihvatanje tajna je dugovečnosti bračnog odnosa. Tu treba naglasiti činilac recipročnosti. Dakle radi se o obostranom međusobnom prihvatanju jakih i slabih, svetlih i tamnijih, boljih i lošijih strana pojedinoga bračnog partnera. Ako izostane recipročnost, brak se pretvara u jednostranu eksploataciju, kolonijalistički odnos prema bračnom partneru koji više voli pa sebe podvrgava onome čija je zainteresovanost i ljubav sve manja i slabija.

Obostrano osveštavanje zajedničkog nesvesnoga u bračnom odnosu unutar iskrenog i otvorenog bračnog dijaloga omogućuje da upoznamo svoja i partnerova iz svesti potisnuta područja međusobnog ponašanja, a koja, upravo neprepoznata i potisnuta, otežavaju i na kraju bitno oslabljuju ostatke prvobitne zaljubljenosti i iz nje nastale bračne ljubavi. Tu svakako pripada konkretno izražavanje osećaja, koji se u neodržavanom bračnom odnosu sve više potiskuju u ilegalu, u zabranjenu zonu tabu sadržaja, o kojima se ne govori, ali zato još intenzivnije očekuje, uz pretpostavku da ih partner mora prepoznati i na njih reagovati. Ako se to ne dogodi, nastaju nesporazumi, konflikti, razočaranja, pa i prekid odnosa.

Pretvorimo svoj brak u zajednicu u kojoj se može živeti i preživeti i individualno i zajedno!

 

Objavljeno pod Saveti supružnicima | Ostavite komentar

Najbolje od najgoreg

Najbolje od najgoreg 

Jednog dana jedna žena se požalila svojoj prijateljici da je muž nekad tretira kao dete, donoseći većinu odluka potpuno sam.

“Pa“ pitala ju je njena prijateljica, “da li su njegove odluke loše“? “Ne“, odgovorila je ona.

“Da li skriva novac od tebe“? “Ne“.

“Da li ti zabranjuje da ideš u crkvu“? “Ne“.

“Da li se potuca i dolazi kući pijan“? “Ne“.

“Da li te tuče“? Ponovo je odgovorila: “Ne“.

“Pa ti onda imaš najbolje od najgoreg! Čini mi se da ima mnogo više toga, na čemu treba da zahvaljuješ, nego da gunđaš!“

Da li se ikada žalite na muža ili ženu? Možda i vi upravo imate najbolje od najgoreg. Počnimo sa razmišljanjem o pozitivnim stranama onog drugog, umesto samo o negativnim, i budimo zahvalni!

Iskustveno znamo, da po prirodi, bez određenog napora, vrlo brzo kod svog bračnog druga najpre zapažamo negativne osobine. Činjenica je da ih on poseduje kao što ih i mi posedujemo. Međutim, umetnost ostvarivanja ugodne i dobre bračne zajednice ne postiže se ukazivanjem i isticanjem onoga što je negativno, već naglašavanjem i pohvaljivanjem onoga što je pozitivno!

„Gajite ono što je u vama najplemenitije i budite brzi da u drugome uoči­te dobre osobine. Svest o tome da nekoga cenimo naročiti je podsticaj i izvor zadovoljstva. Saosećanje i poštovanje pods­tiču napore za postizanje savršenstva, a sama ljubav jača kad bodri na ostvarenje plemenitijih ciljeva.“ (Temelji srećnog doma 86)

„Za sve zahvaljujte. Jer je to za vas Božja volja u Hristu Isusu.“ (1. Sol. 5,18)

Objavljeno pod Saveti supružnicima | Ostavite komentar

Bez straha od bračnog savetovanja

        Dok sam sedeo u mojoj kancelariji, upravo sam imao jednu malu pauzu. Želeo sam samo petnaest minuta da imam za sebe. Zatvorio sam oči i želeo sam u tišini da razgovaram sa Bogom i da Ga zamolim za mudrost u mojoj službi. Odjednom je jedna žena tiho otvarila vrata i prestrašena se zaustavila  na pragu.

       „Ja sam tako zbunjena i slomljena! Ja mislim da ja samo pričam, a ipak činim ono što je pogrešno“, govorila je tako grcajući. „Ja znam, kada bih imala bolji odnos s Bogom, sve bi bilo drugačije“. Suze su prekidale njen glas. Shvatio sam njenu brigu. Takvi vapaji za pomoć nisu retki. Iz toga se jasno može prepoznati očajanje i potreba za pomoć.

Da li je hrišćanstvo jedna vrsta osiguranja protiv briga i boli? Zar nije sam Isus morao patiti pod pritiskom boli, zar nije i On bio odbačen i izdan? Zar nije i On sam osećao tugu i obeshrabrenje? Ukoliko u porodici postoje poteškoće u zajedničkom životu, da li to mora biti znak da u odnosu članova porodice sa Bogom nešto nije uredu?

Brak treba da bude od Boga jedna blagoslovena zajednica, gde muž i žena nemaju tajne jedno od drugoga, kroz to brak postaje jedan mali deo „raja na zemlji“. Bračni drugovi su tu jedno za drugo. Osećanje zajedničkog pripadništva im poklanja snagu, mir i sigurnost. Njihov dom je njihov „zamak“, bedem zaštite u odnosu na spolja­šnje uticaje i opasnosti, gde svi članovi porodice stoje jedan uz drugoga i gde svako nalazi razumevanje.

To je jedna idealistička predstava, i ko zaista živi u jednoj takvoj porodici, taj je u zavid­nom položaju. Ko stremi ka jednom takvom cilju i teži za tim a to nije uspeo da postigne, osećaće se krivim, potištenim i pomalo beznadežnim. Pitaće se: „Šta ja radim pogrešno?“

U zapadnim industrijaliziranim zemljama praktikuje se „ženidba iz ljubavi“. Često izlazi na površinu da dva mlada ljudska bića koja se sjedinjuju za brak dolaze iz porodica koje imaju sasvim različitu pozadinu. Kako treba da se postave ovo dvoje mladi kada ustanove da njihov porodični život ne odgovara toj idealnoj pred­stavi (shvatanju)? Različito poreklo, donosi sa sobom i različItu predstavu o porodici. Vredno­sti imaju različito značenje i osećanja se kod jednog bračnog druga ispoljavaju na drugačiji način nego što je slučaj kod drugoga. Predstave o zajedničkom životu su potpuno različIte i ništa ne doprinosi tome da se razumevanje zajedničkog života produbi. 

Do čega dolazi kada se ustanovi da se ideal ne može postići?

        Jedan veći broj ljudi pokušava da uzdigne svoju samosvest, čitajući literaturu o međuljudskim odnosima ili pak prisustvuju seminarima o braku. Isto tako i razne crkve nude  porodično orijentisane  programe.

Kada je Isus bio umoran, on je potrebovao društvo ljudi. Nalazio ga je u domu Lazara. Tu je on uvek rado bio primljen i zbrinut. Njegove reči su tamo bile prihvaćene i padale su na plodno tlo.

       Svi mi, kao i Isus imamo potrebu za jednim spokojnim mestom, i ponekad mora jedan hrišćanski savetnik ispuniti ovu prazninu. Vrlo često neki hrišćani odbacuju da se povere nekom savetniku za brak i porodicu  jer oni u tome vide jedan znak nedo­statka vere. Neki to smatraju duhovnom slabosti ako imaju potrebu da traže savet jednog pastora ili neke odgovarajuće ličnosti.

       Mnogi hrišćani uvek polaze od toga, da vera daje silu za rešavanje porodičnih poteškoća i duševnih problema, i ako to nije slučaj, onda je to znak našeg nedos­tatka vere. Biti hrišćanin ne znači biti oslobođen svih neugodnih iskustava koje doživljavaju svi ostali ljudi. Mi ne smemo očekivati da smo mi sada biti imuni na sve nesporazume, nesreće, bolesti i nevolje.

Frojdova teorija o seksualnosti utiče na mnoge hrišćane da odbace sve što je u vezi sa psihologijom. Neki hrišćni naginju tome da u strahu odbace svako profesionalno savetovanje. Ali u nauci o ljudskoj duši, psihologija sadrži veliki deo istine. Jedna istina ne može opovrgnuti drugu istinu, tako polazeći od toga, da jedan psihički nezdravi odnos je isto tako dokaz da i duhovno nešto nije u redu.

Jedan hrišćanin nema razloga za uznemirenje ako se obrati jednom hrišć­anskom psihologu. To je isto tako kao kad traži pomoć jednog lekara prilikom preloma noge. Tražiti pomoć jednog hrišćanskog stručnjaka zbog porodičnih (bračnih) problema, je isto tako bezopas­no kao i tražiti pomoć od stručnjaka za bilo koji drugi prelom. Ko ima dovoljno hrabrosti da se za svoje probleme obrati jednom dobrom savetniku, od toga će i on imati koristi i njegova porodica.

Marta se pribrala. Sedela je predamnom u fotelji iako je još uvek plakala. No, ja sam bio siguran, pošto je ona bila ovde, to je ukazivalo na to, da je ona imala dobru volju, da uradi najbolje što je u njenoj moći.

U  toku sledećih sedmica ona je naučIla kako da svom mužu otkrije svoje želje i svoje probleme a da ga pri tome ne napada i ne grdi. Na početku, on nije pokazivao neki interes da prisustvuje savetovanju zajedno sa svojom suprugom, ali kada je primetio prome­nu u stavovima svoje žene, uskoro je sam doborovoljno došao s njom. Oni su oboje bili ozbiljni i imali su iskrenu želju da se njihov brak održi i bili su spremni da uče. Nji­hova ljubav je rasla i što se njihov odnos poboljšavao s time je veće bilo i njihovo razumevanje Božje ljubavi i oproštenja. Bilo je vrlo uzbudljivo posmatrati njihov duševni i duhovni rast. Njihov brak je zaista postao jedan divan trougaoni odnos sa Bogom.

David Bibulović

 *****

Objavljeno pod Bračno savetovanje | Ostavite komentar

Brak iz biblijske perspektive

Zašto upravo ova tematika?

S obzirom da se u svakom društvu i državi porodica smatra najvažnijom ćelijom ljudskog društva važno je da joj se posveti pažnja.

Brak i porodica su mesto odakle većina od nas potiče (sa izuzetkom onih koji su rođeni izvan porodice). Za svako ljudsko biće koje je rođeno u zdravoj porodici, ona za njega predstavlja najlepše mesto na ovome svetu.

Na žalost, bak i porodica su u odnosu na vekovne moralne i etičke vrednosti danas zapali u krizu. Ponekad nam se čini da su brak i porodica toliko ugroženi da se pitamo koliko će još dugo postojati.

Donja statistika, preuzeta od zvanične njemačke državne službe za statistiku, najbolji je pokazatelj toga gde se danas nalazi brak i porodica. Prema zvaničnim podacima, u Njemačkoj je stopa razvoda 56%.

Neki faktori koji danas destabiliziraju brak i porodicu:

  • Prezaposlenost oba bračna druga – roditelja.
  • Nedostatak vremena za komunikaciju između bračnih drugova i roditelja i dece.
  • TV sa svim svojim ponudama često u mnogim domovima i brakovima otuđuje bračne drugove kao i roditelje i decu. (Zajedno pred ekranom ali ne zajedno jedno s drugim)
  • Društvo je u krizi, u raskolu između dva usmerenja: u nas se polako gubi jedno usmerenje – patrijarhalno vaspitanje i hrišćanski moral, a zamenjuje ga (novi trend) drugo usmerenje – liberalni raspušteni egocentrizam, što dovodi do moralne krize, raspada porodice i nestajanja skladnih porodičnih odnosa koji su temelj u vaspitanj i pravilnom razvoju deteta.
  • Ambiciozna trka za novcem kako bi se imalo što više, što pre, ili pak nezaposlenost i manjkavi prihodi u mnogome doprinose slabljenju porodičnih veza.

Osim spomenutih faktora, svakako da postoje i mnogi drugi.

Porodica, iako najmanja društvena jedinica, veoma je složena pojava, koja objedinjuje različite aspekte ljudskog života. Pojam porodica različito je definisan u različitim istorijskim periodima i sredinama. Osim toga, svaki pojedinac doživljava porodicu na svoj način, zavisno od toga u kakvoj je porodici odrastao.

Razmatrajući pitanje porodice možemo govoriti o tradicionalnom tj. patrijarhalnom i savremenom obliku porodice.

U tradicionalnom obliku porodice (koji je sve ređi) postoji odnos obostrane brige i odgovornosti roditelja prema deci i dece prema roditeljima. Tu se posvećuje više vremena jedno drugome, tu se saosjeća jedno s drugim, iskazuje poštovanje jedno prema drugome. Uloge roditelja i dece su jasno definisane; briga za vaspitanje nije prepuštena samo dečjim vrtićima i učiteljima, nego roditelji sebe smatraju glavnim nosiocima odgovornosti u vaspitanju i TV nema prednost u odnosu na potrebe članova porodice. Sve je u porodici podređeno zadovoljavanju svakog njenog člana.

I. Brak i porodica iz biblijske perspektive.

Smernice koje Biblija daje o braku i porodici uzimaju u obzir široku lepezu vitalnih  faktora. Najvažniji među njima su: razlozi za sklapanje braka, načela na kojima počiva njegova čvrstina, uloga braka i porodice, odnosi u braku i uticaj koji brak ima na članove porodice. (Vidi Način života II. C. 1-3)

A.  Opšti pogled na brak u Bibliji

1.  Osnivanje braka

 Brak, zajedno sa danom odmora, subotom, bio je ustanovljen u Edemu. Bog je stvorio Evu, dao je Adamu, i spojio ih vezom braka (1. Mojsijeva 2,21-24). Opis braka – „Zato će ostaviti  čovek oca svojega i majku svoju i prilepiće se k ženi svojoj i biće dvoje jedno telo!“ (1.Mojsijeva 2,24) – ponovio je Isus (Matej 19,5; Marko 10,7), a posle njega i Pavle (Efescima 5,31), kao jasan normativ. Monogamija je ovde izražena otvoreno i nedvosmisleno.

Prema tekstu u 1.Mojsijevoj 4,1. Adama je „poznao“ Evu i ona je začela sina, Kajina: bračni par se pretvorio u porodicu. Jevrejska reč „jada“ doslovno znači „poznati“, ali i „steći iskustvo sa“  ili „mariti za“. Ista reč se upotrebljava da označi seksualne odnose  u smislu potpunog upoznavanja i dubokog partnerskog odnosa.

2.  Normiranje braka

Mojsijev zakon daje osnovna pravila o braku. Osamnaesto poglavlje 3.Mojsijeve nabraja zabrane povezane s brakom: incest, sodomiju, homoseksualnost (Vidi i 3.Mojsijeva 20,17-21; 5.Mojsijeva 27,20-23). Tekst u 3.Mojsijevoj 18,18. može se protumačiti i kao skriveni poziv protiv poligamije. Razvod, prekidanje braka, priznaje se kao dozvoljena mera (5.Mojsijeva 24,1-4), ali ne dobija izričitu podršku. Leviratski ili deverski brak, kada brat umrloga uzima njegovu udovicu bez dece, takođe je uključen u Mojsijevo zakonodavstvo (5.Mojsijeva 25,5-10).

I Novi zavet govori o braku. Isus je uzeo tekst iz 1.Mojsijeve 2,24. kao temelj učenja da je brak neraskidiv, osim u slučaju „porneie“, – pojma o kojemu se mnogo raspravlja i za koji se obično smatra da označava seksualno neverstvo (Matej 19,9). Pavlovi saveti o  braku pojavljuju se u nekoliko njegovih poslanica. Zbog teških vremena s kojima su se hrišćani suočavali, on je nekima od njih preporučivao celibat, istovremeno govoreći da je drugima brak neophodan i preporučljiv (1.Korinćanima 7,1.8.9.28.29). Razvod, prema Pavlu, predstavlja mogućnost jedino u slučaju kada neobraćeni bračni drug ne želi da nastavi bračnu zajednicu sa obraćenim hrišćaninom (1.Korinćanima 7,15).

3.  Ceremonija sklapanja braka

Iako Biblija nigde ne propisuje niti opisuje uzorni ceremonijal za sklapanje braka, ipak se neke pojedinosti mogu pronaći i tako imamo mogućnost da stvorimo bar opštu sliku. U stara vremena obično je porodica ženika birala nevestu i ugovarala brak (Agara za Ismaila, 1.Mojsijeva 21,21; Juda za Ira, 1.Mojsijeva 38,6; Manoje za Samsona, Sudije 14,2). Davali su se darovi (na primer, darovi doneseni Reveki, 1.Mojsijeva 24,53), slavila se svadba, posle koje su mladenci bili obavezni na potpunu međusobnu vernost (5.Mojsijeva 22,23-27).

Venčanje je bilo povezano sa slavljenjem i gozbom (1. Mojsijeva 29,22; Sudije 14,12; Matej 22,1-10; Jovan 2,1-10), na kojoj su učestvovali prijatelji mladenaca oba pola (Sudije 14,11; Matej 25,1-13; Jovan 3,29). Svetkovanje je moglo trajati i po sedmicu dana (1.Mojsijeva 29,27). Isus je učinio svoje prvo čudo da bi osigurao piće za takvu jednu svetkovinu (Jovan 2,1-11). Muzika je predstavljala nezaobilazni i priznati deo svadbenih svečanosti (Psalam 45), njeno izostavljanje se smatralo znakom propasti (Psalam 78,63; Jeremija 7,34).

Obično se nosila i posebna svadbena odeća: nevesta je nosila izvezenu haljinu (Psalam 45,13.14) i dragulje (Isaija 61,10); a ženik venac i poseban turban (Isaija 61,10). Prilikom svadbe Jagnjetove, nevesta je prekrasno ukrašena (Otkrivenje 21,2), odevena u svilu čistu i belu, bez mrlje (Efescima 5,27; Otkrivenje 19,8).

Seksualni odnos je obeležavao konzumaciju braka i njime je označavan kraj svadbene svečanosti. Nevinost neveste je dokazivana okrvavljenom haljinom (5.Mojsijeva 22,13-21).

4.  Simbolizam braka

 U Bibliji brak služi kao simbol bliskog odnosa između Boga i Njegovog naroda (Jeremija 3; Jezekilj 16; Osija 1-3). Bog je isprosio Izrailja i venčao se s njime; odnos je nežan i blizak. Otpad Izrailja je nazvan preljubom. U Novom zavetu, brak je simbol odnosa između Hrista i Njegove Crkve (Efescima 5,22.23). Dovršenje svega je nazvano „svadbom Jagnjetovom“, kada Hristos uzima svoju „nevestu“, Crkvu, da bude s Njime (Otkrivenje 19,7-9). Prema tome, biblijski simbolizam svedoči da brak mora da bude „držan u časti“ (Jevrejima 13,4).

Objavljeno pod Brak | Ostavite komentar

Brak potrebuje i srce a ne samo mozak

Brak potrebuje i «srce», a ne samo mozak

Emocije su sastavni deo svakoga bračnog života. Bilo pozitivne bilo negativne, bilo ublažene bilo do maksimuma pojačane, one dominiraju u našim kuhinjama, dnevnim boravcima, spavaćim i dečjim sobama. Sve bajke o večnoj nežnosti i ljubavi u zadovoljnoj i smirenoj bračnoj luci, nažalost, u mnogim slučajevima naših brakova ostaju samo i jedino puste bajke.

Prvi korak u sanaciji emocionalnih katastrofa naših brakova je prepoznavanje svojih i partnerovih emocija i njihovo delovanje na naše bračne odnose. Mi smo njima zatečeni. Mi ih nismo ni svesni. Mi se u njima jednostavno nađemo i teško prepoznajemo, kada nas na to upozore često teške posledice pa sve do fizičkog obračuna koji završava na hirurgiji.

Treba znati koje se emocije u braku osećaju i zašto. O njima treba razgovarati. Bračni partneri mogu se ljutiti ali moraju početi o svojoj ljutnji i razgovarati. Mogu biti depresivni, ali neka iznesu svoju žalost i rečima bračnom partneru. Dobro je da se raduju, budu veseli, oduševljeni, ali neka to podele sa supružnikom pa će u tome još više udvoje uživati. Treba prestati ćutati o svojim emocijama u braku. Braku trebaju naši osećaji, ali osvešteni u bračnim partnerima i u njihovim bračnim odnosima. Neka kažu jedno drugome da ga vole. Takav osvešteni i izgovoreni osećaj ima dvostruko djelovanje.

Potrebno je prepoznati povezanosti onoga što bračni partneri osjećaju, misle, čine i govore u braku. Brak je kombinacija emocija, misli, čina i govora. To su neodvojivi delovi jednog te istog događanja. Odvojeni gube na snazi i delotvornosti. Uzmimo kao primer bračnu spolnost. U njoj bračni partneri moraju osećati, razmišljati, govoriti i delovati. Spolnost bez emocija, reči i pratećih misli je prazna, nezadovoljavajuća i ostavlja ih razočarane. Međutim, to važi i za bračne emocije bez reči i telesne ljubavi, kao i za bračnu komunikaciju bez emocija i spolne blizine.

Treba doznati kako ti osećaji djeluju na brak. Kada bi postali svjesni njihove važnosti za funkcioniranje svoga braka, ne bi preko njih ćutke i bez razmišljanja prelazili. Nije bitno toliko što osećaju u braku koliko zašto to osećaju, kako to izražavaju, kako to deluje na njihov svakodnevni bračni život.

Postanimo gospodari svojih bračnih emocija! Počnimo ih pametno koristiti a ne im se nemoćno prepustiti. Bračne emocije su neiskorišteni kapital svakog braka, njegov glavni energetski izvor. Ne dozvolimo da ta energija ostane neiskorištena a mi kraj nje bez snage i volje, iscrpljeni i razočarani zatvorenici toliko spominjanoga »bračnog kaveza«!

Objavljeno pod Brak | Ostavite komentar