Jednostavne, kratke, jasne i interesantne roditelje djeca slušaju i shvaćaju, a komplicirane, opširne, nejasne i dosadne izbjegavaju i ne razumiju!

Samo sigurni u sebe i s pozitivnim stavom prema djetetu u stanju smo biti jednostavni, kratki, jasni i interesantni roditelji!

Kao jednostavni roditelji privlačimo li djecu ili ih kao komplicirani odbijamo? Kao kratki roditelji zadržavamo li intenzitet djetetove pozornosti ili ga kao opširni oslabljujemo? Kao jasni roditelji učimo li nešto dijete ili ga kao nejasni samo zbunjujemo? Kao interesantni roditelji motiviramo li dijete ili ga kao dosadni demotiviramo? Približavamo li se djetetu kao razumljivi djetetu ili se kao nerazumljivi od njega udaljavamo?

Djeca imaju pravo na komfor za vrijeme razgovora s nama: pravo na različita mišljenja, granice svog prostora, vremensku slobodu, ritam aktivnosti i podnošljivu dozu frustracija!

Razgovor s roditeljima treba biti sadržajno izdiferenciran, prostorno udoban, vremenski dogovoren, dinamički usuglašen emocionalno doziran.

Dopuštamo li djetetu da drukčije misli nego mi? Puštamo li mu po volji da nam se približi, ali i udalji? Omogućujemo li mu slobodan izbor vremena razgovora? Prilagođujemo li se njegovom ritmu i dinamici razgovora? Pazimo li da pretjerano ne frustriramo dijete?

Dozvolimo djetetu da ima svoje, različito mišljenje! Djetetu se približavajte koliko to ono želi, a ne koliko to samo nama odgovara! Uvijek dogovarajte a ne određujte početak, trajanje i kraj razgovora s djetetom! Dinamiku razgovora prilagođujte mogućnostima i potrebama djeteta! Ne frustrirajte dijete ako želite da razgovara s vama!

U toku mojih psihoterapijskih seansa s čitavom obitelji često su djeca, naročito u pubertetu, predbacivala roditeljima nerazumljivost, nedorečenost, neiskrenost, dosadnost i neudobnost zajedničkih razgovora. Uvijek ista pitanja uz očekivanje istih odgovora! Uvijek ista uspoređivanja i predbacivanja! Dosta im je tih moralizirajućih propovijedi neuvjerljivih roditelja! Jedva čekaju da prestanu, dobiju svoj džeparac i odu! Susreo sam mladića koji je pokušao samoubojstvo zbog dosadnih nedjeljnih poslijepodneva s roditeljima koji su mu prali mozak s »preporukama« za život, koji on ne želi na njihov način ostvariti.

Pustimo djeci da nam pričaju o svojim mislima i osjećajima, svojim planovima i željama i prestanimo im nametati svoje misli i osjećaje, svoje planove i želje. Ne možemo si ni zamisliti njihovu budućnost, a kamo li još davati im upute kako da se u njoj snađu! Pokušajmo se prilagoditi njima a ne samo njih prilagođivati nama i gurati ih u našu, budimo iskreni, često ne baš jako sretnu i privlačnu budućnost!